FRONTALNI NAPAD NA LANU PRLIĆ: Šta nam antivakseri poručuju s 33.000 komentara ispod benigne objave o vakcinaciji?

IZ DANA U DAN: Gordana Tadić je bivša, šta čeka Osmicu? Zašto je Velež kažnjen oštrije od ostalih? Šta je slovo, a šta duh Dejtonskog sporazuma? Je li otpočeo državni udar?

Ponedjeljak, 20. septembar 2021: Lana Prlić

Na Facebooku, razularena masa okomila se na mostarsku SDP-ovku Lanu Prlić. Razlog: kao odgovorna osoba, Lana je iskoristila evidentni politički uticaj, fotografirala se dok je primala vakcinu i pozvala pratitelje da urade isto. Reakcije su užasavajuće. Toliko mraka, šovinizma, prijetnji, uvreda i fascinantne gluposti odavno nismo vidjeli na jednom mjestu: objava je sakupila više od 33 hiljade komentara.

Niti smo usamljeni u sličnim pojavama niti su samo antivakseri ovakvi. I s druge strane, nažalost, često  možemo naići na istovjetne modele mišljenja i djelovanja. Ali da je pojava odurna i društveno štetna – o tome nema dileme. Bosna i Hercegovina bilježi najniže procente vakcinisanih građana, a novi sojevi i novi valovi su tu, pred vratima. I bez pandemije nas je sve manje, ovo je samo dodatni impuls za sve siromašniju i sve prazniju zemlju.

Utorak, 21. septembar: Kako odlaze ključne figure države

Mora se priznati, Osman Mehmedagić i Gordana Tadić baš su se lijepo napričali. Snimci njihovog ćakulanja doslovno pokazuju koliko su politika i njene prateće aktivnosti (pravosuđe, obavještajne službe) ovdje neobavezujuće i neozbiljne djelatnosti, ispod minimalnog nivoa odgovornosti. Na jedvite jade, uz stotine opstrukcija i otpora, Tadić je u međuvremenu razriješena dužnosti glavne tužiteljice. Mehmedagić kao prvi čovjek OSA-e još je tu, ali nadati se da su i njemu dani odbrojani. Afera s diplomom u civiliziranim zemljama bila bi dovoljna da čovjek uz izvinjenje dobrovoljno odstupi, što u BiH još decenijama neće biti slučaj.

U Mostaru, prekinuta utakmica Veleža i Borca. Velež već godinama spada među najoštećenije klubove naše opskurne Premijer lige, ali upadanje navijača na teren je klasični autogol, potez koji će klubu nanijeti dugoročnu štetu. S razbojnicima iz Nogometnog saveza ne možeš se boriti razbojničkim metodama, to je odavno trebalo biti jasno svima. Ukupnoj situaciji nije pomogla ni izjava predsjednika kluba Šemsudina Hasića povodom napada na sudije u tunelu blizu Jablanice. Iako ni Velež ni Hasić ne snose odgovornost za taj napad, nedopustivo je na onakav način komentirati pokušaj ubistva. Kao što je nedopustivo sve što Nogometni savez već godinama radi. Sadašnji saziv članova u vrhu Saveza mnogi nazivaju grobarima bosanskohercegovačkog nogometa i nisu daleko od istine.

Zanimljivo je uporediti dvije krucijalne izjave nakon utakmice. Direktor Borca Dejan Lukendić bio je čak i fizički napadnut prilikom upada navijača, ali je poslije prekida učinio sve da smiri strasti, ukazujući na korektno ponašanje domaćina. Primjer vrijedan poštovanja. Nasuprot njemu, prvi čovjek Saveza, Vico Zeljković, učinio je sve da strasti dodatno uskovitla. Taj je čovjek u ovom trenutku najveći problem i najveće zlo našeg fudbala i ponaša se kao da mu je to glavna misija.

Srijeda, 22. septembar: Termoelektrane i njihova sudbina

Kina odustaje od finansiranja i izgradnje termoelektrana u inostranstvu. Kako će se ta odluka odraziti na projekat u Tuzli ne znaju ni oni koji su direktno zaduženi za njegovu implementaciju. Na dobitku su okoliš i zdravlje ljudi. Koliko će to, s druge strane, koštati državu, odnosno Federaciju i lokalnu zajednicu, za sada je neizvjesno. Kao što je i mjesecima prije odluke bilo neizvjesno da li novi blok u Tuzli kao investicija uopće postoji.

Četvrtak, 23. septembar: Šume, šume, veliko vam hvala!

Šume na teritoriji Republike Srpske nisu vlasništvo entiteta, nego države. Tako je, očekivano i opravdano, odlučio Ustavni sud, što je ishaviješteni Milorad Dodik iskoristio za još jedan (ne)kontrolirani izljev mržnje. Ne postoji povod koji on neće zloupotrijebiti kako bi divljao na javnoj sceni. Postao je beskrajno zamoran, što ne znači da je manje opasan. Naprotiv…

U međuvremenu, i Klub Hrvata u NSRS traži zaštitu nacionalnog interesa zbog forsiranja ćirilice i srpskog jezika u Republici Srpskoj. Teritorija koju funkcionalno kontrolira SNSD sazdana je od kršenja individualnih i kolektivnih prava nezabilježenih u savremenoj Evropi, i tu bi samo totalni remont politike mogao nešto postići. Sve ostalo su kozmetičke mjere s minimalnim uticajem na život građana.

Petak, 24. septembar: Ispoštovali bismo mi slovo, ali nas ubi duh

Onaj ko je prvi u naš politički život unio frazu “slovo i duh Dejtona” (a sumnjamo na jednu barabu koja voli, a ne zna da pjeva), ukopao nas je za sva vremena. Mi smo taoci siledžija koji sve što je potpisano, dakle postignuto slovima, negiraju principom duha. Duh nije ništa drugo do čista negacija slova. Duh je šansa za svakog kriminalca da uz malo bezobrazluka demonstrira snagu i moć gole sile. Nas, tj. njih, slova ni na šta ne obavezuju, jer tu je stari, dobri, pouzdani duh da magijom intelektualne proizvoljnosti negira svaki prethodni dogovor. Država, pravo i zakoni ne poznaju nikakav duh. Il’ si slovo, il’ si s one strane etike i prava. Duh nije politička kategorija, osim tamo gdje nema ozbiljne politike.

Subota, 25. septembar: 25. mart 2022.

Milorad Dodik je, uz tradicionalnu indolenciju domaće javnosti, najavio tačan datum državnog udara: 25. mart 2022. Šta li sad radi visoki predstavnik i da li i dalje ostaje pri riječima da će se blokadom države i institucija baviti domaći političari?

U Beogradu umro Miloš Vasić, veliko novinarsko ime, jedan od osnivača nedjeljnika Vreme. Mnogi su mediji tim povodom prenijeli njegovo sjećanje na prve dane ovog časopisa: „I tako krenemo da se skupljamo. Okupljali smo se najmanje jednom nedeljno kod Srđe Popovića u kancelariji. Bilo nas je tu raznih, Jug Grizelj, Hari Štajner, Jurka Gustinčić, Ratko Bošković, Zoran Jeličić, Lazar Stojanović… (…) Onda sam ja nabavio čitavu gomilu knjiga o tome kako se osnivaju nove novine, sve iščitao i objašnjavam ljudima da treba da počnemo da pravimo broj od minus 15, pa da stignemo polako, što bi rekao Umberto Eko, do nultog broja. Taman smo lepo krenuli da konstruišemo i stvaramo, istina manje likovno, više sadržinski, i kada smo bili na minus trećem broju, Milošević raspiše izbore. Nismo imali kud nego da 29. oktobra izletimo sa prvim brojem.“

Nedjelja, 26. septembar: Ostalo je još 179 dana

Ne zaboravite, danas je prvi dan Dodikovog ultimatuma državi i međunarodnoj zajednici. Ako ne bude po njegovom, on ode u otcjepljenje. Za sada, svi se prave kao da se ništa nije desilo. Ili će ovo biti još jedna od njegovih ubleha, pa ćemo mu se nakon isteka roka malo nasmijati, ili je ovo realna prijetnja poslije koje će RS 25. marta 2022. dobiti novi državni praznik, a jedna četvrtina centralne teritorije BiH nove, još uže i još opasnije  granice.

Mnogi tvrde da je tekući ultimatum tek još jedan pucanj u prazno, jer lik po ko zna koji put najavljuje samostalnost od koje neće biti ništa. Zato ponovimo: ovo je sve samo ne pucanj u prazno. Na društvenim mrežama manji dio lucidnih posmatrača s pravom detektira šta to znači. Evo jednog od takvih postova: „Izjave o otcjepljenju, konstantno kreiranje kriza, blokade, poigravanje s budućnošću… okidač su za uznemirenost i anksioznost svih građana BiH, tjeraju investitore, kreiraju atmosferu za korupciju i kriminal i ljudi koji to rade, a prednjači Milorad Dodik, nikad i ni u kojem slučaju ne mogu biti zaštitnici svog naroda. Upravo suprotno. Oni svom narodu nanose ogromnu štetu.“

Ako vam je to okej, onda ništa. Mi ćemo ovdje odbrojavati dane i pratiti situaciju.

Autor: Ozren Kebo, Analiziraj.ba