Bosni i Hercegovini je 1995. godine, potpisivanjem Dejtonskog sporazuma, navučena luđačka košulja koje će se, čak i uz dobru volju te prosvijetljenje svog puka i stvaranje neophodne kritične mase za korjenite promjene, jako teško riješiti.
Da bi se to desilo potrbna je vizija i strategija koja bi se sistemski, u kontinuitetu i na duži vremenski rok slijedila i primjenjivala kako bi u konačnici dala rezultate.
Nažalost, BiH još na vidiku nema lidera a niti jedinstven građanski, probosanski orjentiran blok (uvjet da se pokrenu pozitivne promjene) koji bi sve stranačke interese podredio realizaciji skidanja nametnute luđačke košulje sa krhkih bosanskih pleća.
Sve što se dešava u ovih 25 postratnih godina puka je farsa i kupovanje glasača jeftinim trikovima i populizmom kojim se stranački lideri vješto koriste, usput se pozivajući na patriotizam i borbu za cjelovitu, jedinstvenu multietničku Bih, a samo sa jednim ciljem – po svaku cijenu opstati i ostati na vlasti.
Dok se političke elite i stranački prvaci deklarativno zalažu za navedene vrijednosti, u stvarnosti rade sve suprotno a državu su podredili stranačkim interesima.
Što je još poraznije, u bh. društvu je instaliran izopačeni i nakaradan sistem vrijednosti kojeg će se biti jako teško osloboditi.
Da bi se nešto mijenjalo na bolje neophodno je da se mijenjamo i mi sami, tj. da se mijenja kolektivna svijest biračkog tijela, a za to je pak ptrebna dobra volja samih koje za sada također nema na vidiku.
Stanje podjela i segregacija društtva koja je trenutno aktuelna u BiH odgovara političkim strankama i njihovim ideologijama te predstavlja pravu formulu za opstanak istih vječito na vlasti.
Bez rješenja političkog pitanja u BiH ne može biti ni stabilne niti prosperitne ekonomije, jer ko je lud investirati i ulagati svoj novac u nestabilna društva, kada se tome doda još korupcija koja je postala svakodnevnica i sastavni dio življenja, onda se trebamo duboko zamisliti.
Hoće li dobre volje biti, hoće li to birači “ikada” shvatiti , pred nama je, vrijeme će pokazati, do tada nam je biti nijemim promatračem kako se društvo i sama BiH urušavaju.
